Začeci ugradnje umjetnih zglobova – implantologije, datiraju od kraja 19. stoljeća, no prvi metalni zglob kuka ugradio je tek 1940. godine američki ortoped dr. Austin T. Moore. Dvadesetak godina kasnije ova struka započinje svoj intenzivni razvoj. U želji da se postigne što bolja stabilnost, opterećenje i trajnost umjetnog zgloba, danas postoji mnoštvo različitih endoproteza, a sve su one varijacija osnovnog koncepta. O učestalosti ugradnje endoproteza u svijetu najbolje govori podatak, da je model umjetnog zgloba kuka švicarskog ortopeda prof. dr. Mullera u zadnjih 30-ak godina prošlog stoljeća ugrađen više od milijun puta!
Primjena umjetnih zglobova predstavlja jedno od najvećih dostignuća današnje ortopedije. Ugradnja umjetnog zgloba donosi veliko olakšanje, otklanja bolove, vraća gibljivost zglobu i znatno podiže kvalitetu življenja. Odluku o ugradnji endoproteze donosi operater (ortoped, traumatolog, kirurg) na temelju kliničkog i radiološkog nalaza (rentgenske snimke). Operater odabire operativnu tehniku i vrstu proteze (veličina, parcijalna ili totalna, cementna ili bescementna). Prije operativnog liječenja treba iscrpiti sve mogućnosti konzervativnog liječenja (lijekovi, fizikalna terapija, smanjenje tjelesne težine, ortopedska pomagala, vježbe istezanja i snaženje određenih mišićnih skupina).
Kad se donese odluka o ugradnji umjetnog zgloba, u pravilu se provodi preoperativna edukacija, da pacijent nauči ciljanu medicinsku gimnastiku i način korištenja podlakatnih štaka pri hodu neposredno nakon operacije.
Endoproteze su izgrađene od biokompatibilnih materijala:nehrđajući austenitni čelik (na koroziju otporni), titan i legure od titana te kobaltne superlegure.
Različita su stanja kod kojih je potrebna ugradnja umjetnog zgloba. Najčešća indikacija su uznapredovale degenerativne bolesti zglobova sa posljedičnim teškim oštećenjima zgloba i znatno reduciranom funkcijom, reumatoidni artritis s jakim oštećenjem zgloba, određeni prijelomi kosti poput prijeloma vrata bedrene kosti u starijih osoba, dobroćudni i zloćudni tumori te urođene i stečene deformacije zglobova.
Cilj ugradnje umjetnog zgloba je isključiti bol i vratiti pokretljivost zglobu. Ugradnja kvalitetne endoproteze od strane iskusnog i vještog operatera (ortopeda, kirurga) daje izvrsne rezultate. Glede trajanja, najnovije proteze mogu izdržati dvadeset, pa čak i tridesetak godina. U slučaju potrebe zamjene postojeće proteze, učini se revizijski operativni zahvat koji za operatera najčešće ne predstavlja veći problem.
Na postoperativni uspjeh nakon ugradnje endoproteze bilo kojeg zgloba (kuk, koljeno, rame,.. ) utječu: iskustvo i vještina ortopeda, potom dob, spol, tjelesna težina i zdravstveno stanje pacijenta, a izuzetno su važne i tehničke osobine endoproteze.
Dok se nekad nastojalo što duže odgoditi operativni zahvat, danas se za ugradnju endoproteze odlučuje i u osjetno mlađoj dobi, ako za to postoje indikacije, Dakle, dobna granica za ugradnju endoproteza je snižena, ali bi kod mladih ljudi trebalo ugrađivati proteze za koje postoje dugotrajna praćenja, koja jamče njihovu dobru funkciju i dugo trajanje. Ako ne postoje medicinske kontraindikacije, te ako mentalno i psihičko stanje jamče uspješnu rehabilitaciju pozna starost nije razlog za odustajanje od ugradnje endoproteze. Kod operacija kuka otežavajuća okolnost je prekomjerna tjelesna težina. Povećanje težine za samo jedan kilogram uzrokuje povećanje opterećenja zgloba kuka s endoprotezom za oko četiri puta, pa stoga ortopedi inzistiraju na smanjenju tjelesne težine prije operativnog zahvata. Iako velike statistike ne ukazuju da su komplikacije statistički značajno veće kod adipoznih osoba, ipak se njima rjeđe ugrađuju endoproteze.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr