I kad ostariš strast prema životu ostaje jednako snažna, ali napokon
stekneš moć prihvaćanja i uživanja u svakom iskustvu koje daje
prvorazredan okus postojanja. ( VIRGINIA WOLLF )
1. listopada obilježili smo Međunarodni dan starijih osoba. Dobnom granicom za starost se prema klasifikaciji Ujedinjenih naroda smatra 65 godina Stariji ljudi ne moraju nužno biti bolesni, a činjenica da pojedine sposobnosti s godinama opadaju, ne znači da su starije osobe posljedično neučinkovitije u radu. Njihova efikasnost može u cijelosti biti očuvana do u kasnu životnu dob, naravno ovisno o vrsti posla kojom se bave. Nesporno je da su manje sposobni obavljati poslove koji traže veliku fizičku snagu i brze reakcije.
Mnoge studije ukazuju da stariji radnici imaju i mnoge prednosti u odnosu na mlađu populaciju. Uočeno je da manje izostaju s posla i manje zakašnjavaju, imaju veći osjećaj odgovornosti i zadovoljstva u radu te im se u odnosu na mlađe događa manje profesionalnih nesreća na poslu.
Starenje definiramo kao normalan fiziološki proces u kojem postupno dolazi do opadanja bioloških sposobnosti organizma. Proces starenja predstavlja progresivno i nepovratno mijenjanje struktura i funkcija živog organizma i primarno je funkcija vremena. Dužina trajanja života nesporno je genetski predodređena, ali i način života ima utjecaja na njegovo trajanje. Prema nekim istraživanjima 2020. godine u razvijenom svijetu biti će više od oko 205% stanovništva starijeg od 65 godina. Posljedica je to izrazitog napretka medicine i široke dostupnosti zdravstvenih usluga.
GERIJATRIJA (geron – starac, iatreia – liječenje) je grana medicine koja se bavi proučavanjem bolesnih stanja u starijih ljudi, njihovim liječenjem i prevencijom. Osnovna karakteristika obolijevanja starijih je multimorbiditet (istodobno se boluje od više bolesti). Treba spomenuti da se fiziološka starost najprije ogleda u smanjenju sposobnosti za kretanje. Statistike govore da više od polovice stanovništva starijeg od 65 godina ima teškoća s kretanjem.
Višestruki su aspekti starenja i starosti, a najznačajniji su svakako medicinski, psihološki i socijalni. Biološko starenje obuhvaća promjene u funkcijama organizma tijekom vremena, a karakterizira ga usporavanje i opadanje funkcija. No treba naglasiti da kronološka starost (godine života) ne odgovara uvijek biološkoj. Postoje znatne individualne razlike u brzini starenja.Starost je i stanje svijesti, stoga je točna izreka „star si onoliko koliko se osjećaš starim“.
U europskim zemljama dobna granica za mirovinu je oko 65 godina (kod nas zasad žene sa 60 i muškarci 65 godina), u Americi do 75 godina dok u Japanu gornja dobna granica nije odfređena. UMIROVLJENJE vrlo često predstavlja presudan trenutak u percepciji starosti, kako pojedinca tako i društva. Iako odlazak u mirovinu, samim činom ne predstavlja gubitak svih onih funkcija i sposobnosti koje je čovjek imao, ipak predstavlja značajan događaj u životu budućeg umirovljenika. Nažalost, često se u dovoljnoj mjeri ne poštuje i cijeni iskustvo i mudrost starijih ljudi. Umirovljenik može vrlo uspješno prenijeti svoje znanje, umijeće i vještine na mlađe generacije i na taj način biti vrlo koristan i kreativan član zajednice.
Odlazak u mirovinu prava je blagodat za ljude u zrelim godinama koji svoj posao nisu voljeli ili su na radnom mjestu imali poteškoća koje su ih činile nezadovoljnim. Tim činom, neovisno o iznosu mirovine prestaju njihove „muke“. Još ako pronađu prave načine provođenja slobodnog vremena, za njih nastupa početak jednog novog i zanimljivog života. Stoga mnogi s pravom, ovo životno razdoblje nazivaju „doba mudrosti i zrele ljubavi“ jer život dobiva nove duhovne dimenzije i prednosti kojih nije bilo u mladosti.
Postoji i grupa ljudi koja je voljela svoj posao ili barem neke njegove aspekte, ali su i izvan svoje profesije imali aktivnosti koje su im činile užitak i zadovoljstvo. Za njih umirovljenje ne predstavlja traumatičan čin, već naprotiv, raduju se vremenu koje će moći posvetiti obitelji, prijateljima, poznanicima i svemu onom što ih veseli, a prije za to nisu imali vremena.
Odlazak u mirovinu za neke pak može predstavljati izuzetno stresnu situaciju. Za njih kao da je život izgubio svaki smisao i sadržaj. Oni umirovljenje doživljavaju kao čin tjeranja i odbacivanja, iako se praktički radi tek o primjeni propisa ioz radnog zakonodavstva. Te osobe traumatično prihvaćaju gubitak društvenog statusa i teško se prilagođavaju novim okolnostima. Prolaze kroz osjetljivo razdoblje potištenosti koje može prijeći i u dugotrajnu depresiju. Najčešće su to ljudi iz akademske i menadžerske populacije.
O još nekim aspektima umirovljenja te kako se pripremiti i kako provoditi umirovljeničke dane više u narednom napisu.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL : 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr