Neugodna bol u potkoljenici posljedica je preopterećenja goljenične kosti i vezivnog tkiva koje na nju veže mišiće. To se stanje naziva trkačka potkoljenica i pripada u sindrome prenaprezanja, o kojima smo već ranije pisali. U užem smislu riječi radi se o “medijalnom tibijalnom stres simptomu” /MTSS/ – boli i patološkom procesu unutarnje strane donje polovine goljenične kosti.
Bol se javlja u tijeku i nakon fizičke aktivnosti. Iako se najčešće javlja među trkačima mogu je uzrokovati i ostale sportske aktivnosti kao i sve rekreativne aktivnosti koje uključuju trčanje. Ponekad ovaj sindrom penaprezanja nastupi i pri nekim manje napornim aktivnostim primjerice nakon češćeg i dugotrajnijeg hoda po stepenicama. Učestali udari stopalom na tvrdu podlogu prilikom hoda i/ili trčanja potencijalno nose rizik razvoja trkačke potkoljenice.
Danas se smatra da su najčešći uzroci trkačke potkoljenice :
-
periostitis (nadražaj pokosnice) goljenične kosti
-
kronični sindrom fascijalnog prostora
-
sindrom m. tibialis posterior ( stražnjeg goljeničnog mišića )
-
prijelom zamora goljenične kosti
Da se prevenira pojava trkačke podkoljenice bitno je izbjeći ili korigirati eventualne greške u načinu treniranja, treba nositi odgovarajuću sportsku obuću te odabrati optimalnu podlogu za trčanje.
Za postavljanje dijagnoze u pravilu su dovoljni anamneza i klinički pregled.
Ako se ukaže sumnja na stres frakturu tada je nužna radiografska obrada: rentgenska snimka i po potrebi scintigrafija skeleta.
Simptomatologija trkačke potkoljenice kao i klinički nalaz ovisni su o etiologiji i shodno tome imaju određene specifičnosti. Najčešća je bol i nelagoda prednjeg dijela podkoljenice. Kod stresnog prijeloma bol je locirana u srednjem dijelu goljenične kosti a kod periostitisa desetak centimetara poviše nožnog zgloba na prednjoj strani goljenične kosti u dužini 5-10 cm.
Što se liječenja tiče u blažim slučajevima obično je dostatna samopomoć u smislu privremenog prestanka aktivnosti koja izaziva bol. Uputno je na bolno mjesto stavljati led (krioobozi ili masaža ledom), ili antireumatske masti (Ice plus gel, Luboreta,..) Rekreativci moraju izabrati sportove koji nisu rizični: plivanje ili biciklizam. Treba, kao što smo već istakli nositi odgovarajuću obuću i postupno ali trajno snažiti muskulaturu podkoljenice.
Ako se tegobe unatoč svim poduzetim mjerama ne smiruju potrebno je obratiti se svom liječniku koji će propisati neki od nesteroidnih protupalnih lijekova (Lupocet, Ibuprofen, Lubor, Neofen, …). Nastavlja se kriomasaža i po potrebi uključuje fizikalna terapija. Vrlo povoljno uz kriomasažu djeluju elektroanalgetske procedure, laser, ultrazvuk i magnetoterapija. Ipak, uvjerljivo najvažnija je kineziterapija: vježbe istezanja i snaženja mišića po uputama fizioterapeuta.
Sportskim ili rekreativnim aktivnostima treba se vratiti postupno. Trčati se počinje na mekoj podlozi (trava ili atletska staza s umjetnim materijalom). Izuzetno je važno korigirati statičke deformitete te ako je indicirano nositi ortopedske uloške. Posebnu pozornost treba obratiti sportskoj opremi kao i svakodnevnoj obući.
Kod sportaša ako se radi o kroničnom sindromu prednjeg fascijalnog prostora svrsishodno je operativno liječenje – fasciotomija. Već tri tjedna po operativnom zahvatu sportaš se može vratiti treningu.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail:drazen.sacer1@kc.t-com.hr