Kao žena i po prirodi svojeg posla moram primijetiti da je žena u našem društvu i okolini još uvijek smatra slabijom, neravnopravnom, nevrijednom, podčinjenom, slabije plaćenom, manje obrazovanom i sl. Samo se rijetke u našem društvu slave kao majke, žene, kraljice, ili zašto je princeza Diana tako posebna žena koju treba slaviti. Nju smatraju ženskom ikonom, posebno brižnom majkom, jadnom prevarenom suprugom, koja se borila za sebe i svoju djecu, ženom koja je bila seksi i uvijek tužna, koja se davala za druge.
Sve smo mi princeza Diana. Većina od nas je majka i zaboravljamo uvijek koliko je to privilegirana uloga. Mi rađamo život. Zar to ne treba slaviti, zar to nije važno i posebno. Svaka majka zna koliko truda, brige, požrtvovnosti, ljubavi ulaže u odgoj djece. To treba poštovati i cijeniti jer mi odgajamo buduće generacije.
Žene u svim svojim ulogama i svim nastojanjima da su tu za druge, zaboravljaju da one imaju privilegiju biti nježne senzibilne i jake istovremeno. Da su one te koje brinu za dom, obitelj, za to da sve bude uredno čisto, da su svi siti i zadovoljni i to sve uz svoj stalni posao. Žene zaboravlja na sebe i zaboravlja se voljeti zaboravlja svoju važnost. S vremenom se počinje osjećati iscrpljeno, nevoljeno, zaboravljeno, gubi samopouzdanje.
I neću spomenuti onaj pogrdni naziv za ženu koji se još uvijek prečesto upotrebljava u našem svakodnevnom govoru. No, naša je privilegija biti lijepe, biti dotjerane, naša je privilegija imati zanosno tijelo i biti seksi. Ljepota naše duše i našeg tijela je naša priroda isto kao i majčinstvo. Drage moje, volite se, cijenite se, mazite se, ugađajte si jer ste vrijedne, lijepe, pametne i seksi.
Žene treba voljeti, a ne razumjeti.