Savjeti liječnika

Polineuropatija ili upalne i degenerativne promjene perifernih živaca

14:14h
0
KOLUMNA Dražen Sačer
KOLUMNA Dražen Sačer

“Cessante causa, cessat effectus” (Kada prestane uzrok, prestaje i posljedica)

05-10-16-sacer2Polineuropatija je naziv za upalne i degenerativne promjene perifernih živaca, osobito na krajnjim dijelovima ekstremiteta. Uzroci nastanka su različiti: posljedica djelovanja štetnih tvari, posljedica pritiska (osteofiti, protruzija diska,.), nakon traumatskog oštećenja, metabolički poremećaji (šećerna bolest, nedostatak vitamina B12, zatajenje jetre i bubrega), posljedica djelovanja upalnog agensa, kod sistemskih bolesti, kao nuspojava kemoterapije kod liječenja malignih bolesti, a postoje i one nepoznatog uzroka.

Kod polineuropatije su zahvaćena motorna, senzorna i vegetativna vlakna ili samo pojedina od njih. Javlja se obostrano, često i simetrično, a klinička slika ovisi o uzroku i proširenosti patološkog procesa. Simptomi obično nastupaju postupno u vidu osjetnih, motoričkih i vegetativnih poremećaja. Motorički su najizraženiji na nogama u vidu hipotrofije mišića i smanjene grube snage. Osjetni simptomi su trnci, žarenje, mravci, osjećaj utrnutosti i stezanja. Vegetativni simptomi su osjećaj hladnoće, plavkasta boja kože i otok. Simptomi se najprije javljaju na najudaljenijim dijelovima udova, jer su najprije zahvaćena najduža živčana vlakna. Razvoj simptoma može biti akutnog i kroničnog tijeka.

Dijabetička polineuropatija se javlja u gotovo 65% bolesnika sa šećernom bolesti i u više od 80% alkoholičara. Početak bolesti je postupan, a karakterizira ga pojava parestezija (smetnje osjeta) u stopalima i noćno žarenje tabana.

05-10-16-sacer1Da se potvrdi dijagnoza polineuropatije potrebna je dobra anamneza, kvalitetan klinički pregled, elektromioneurografija (snimanje živca) i često laboratorijska obrada. Elektromioneurografija /EMNG/ je metoda kojom se mjerenjem živčane provodljvosti utvrđuje prisustvo neuropatije i otkriva koji je točno živac zahvaćen, koji je tip vlakana pretežito pogođen (motorički ili senzorni) te radi li se o aksonskoj ili demijelinizacijskoj patologiji. Sam postupak, iako invazivan i za za pacijenta bolan, dijagnostički je vrlo važan jer daje precizan uvid u stupanj, mjesto, opseg i vrstu oštećenja mišića i živaca.

Laboratorijski nalazi – sedimentacija, krvna slika, šećer u krvi, jetreni i bubrežni nalazi, također mogu biti od pomoći pri postavljanju dijagnoze.

Liječenje se sastoji od općih mjera, medikamentnog liječenja i fizikalne terapije. Opće mjere podrazumijevaju eliminaciju ili redukciju rizičnih čimbenika (prestanak pijenja alkohola, regulaciju šećera u krvi, eliminaciju toksičnih tvari) dovoljno odmora i umjerenu tjelovježbu.

Vrlo su djelotvorni postupci fizikalne terapije primarno galvanske struje i već spomenuta tjelovježba koju treba individualno prilagoditi bolesniku. Od medikamenata daju se analgetici i u pravilu vitamini iz skupine B ( B1 i B12) iako brojna istraživanja upućuju da nemaju baš veliku svrsishodnost. Ponekad se dodaju i vazodilatatori radi poboljšanja cirkulacije. Kod bolnih polineuropatija (npr. dijabetička) uz standardnu analgeziju koriste se antiepileptici i antidepresivi.

Prognoza polineuropatije je dobra, ako se otkrije na vrijeme, uspije otkloniti uzrok i započne pravovremeno liječenje. Za regeneraciju ovojnice i aksona živca, te potpuno iščezavanje simptoma treba oko 6 do 12 mjeseci, ovisno o uzroku i težini same polineuropatije. Nažalost kod nekih oblika, moguće je tek ublažiti simptome i time poboljšati kvalitetu života.

Dr. Dražen Sačer, fizijatar
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr
tel. 048 625 033

čitam...
Loading...