O smrznutom ramenu je riječ kada je opseg aktivnih i pasivnih kretnji u ramenu kroz duže vrijeme ograničen u jednakoj mjeri i to za više od polovice normalnog opsega pokreta.
“Smrznuto” rame (frozen shoulder, adhezivni kapsulitis, ukrućeno rame) konačni je razvojni stadij sindroma bolnog ramena, ali srećom tek u manjeg broja oboljelih. Nažalost može nastati unatoč pravovremenom i korektno provedenom konzervativnom liječenju bolnog ramena.
Svi oni razlozi koji dovode do pojave bolova u ramenu, mogu prouzročiti i ovaj patološki entitet : degenerativne i upalne promjene mekih tkiva oko ramenog zgloba, radna i sportska prenaprezanja, progresija reumatskih bolesti, stanja nakon ozljede glave i vrata nadlakatne kosti, mastektomija (operativno odstranjenje dojke) i torakotomija (otvaranja prsišta).
Razlikujemo primarni sindrom smrznutog ramena koji se razvija bez poznatog uzroka, obično nakon 40. godine života i češći je u žena, te sekundarni koji se javlja nakon stanja koja smo već spomenuli te kod šećerne bolesti, moždanog udara sa posljedičnom uzetosti gornjeg ekstremiteta, karcinoma pluća, srčanog infarkta i bolesti štitnjače.
Patološkoanatomski radi se o intenzivnoj fibrozi zglobne čahure (pojačano stvaranje vezivnog tkiva), koja je zbog toga skvrčena, smanjena i neelastična. Zbog toga dolazi do postupnog ograničenja svih pokreta u zahvaćenom ramenu a posebice abdukcije (odmicanja ruke od ramena). Prema novijim dijagnostičkim kriterijima o “smrznutom” ramenu govorimo kad je opseg pasivnih i aktivnih kretnji u ramenu kroz duže vrijeme ograničen u jednakoj mjeri i to za više od polovice normalnog opsega.
Klinička slika: dominira ograničena pokretljivost ramenog zgloba u svim smjerovima. Nazočne su i trofičke promjene mišića ramenog obruča (slabost mišića). U prosjeku bolest može trajati oko dvije godine. Tri su stadija ovog sindroma :
- Stadij boli koji traje mjesecima i postupno se povećava ukočenost ramena. Nazočna je i noćna bol i nemogućnost spavanja na zahvaćenoj strani. Postupno slabe mišići ramenog obruča.
- Stadij ukočenosti u kojem napreduje smanjena pokretljivost zgloba. Podizanje ruke iznad ramena (elevacija) je neizvedivo. U ovoj je fazi bol manje izražena, a noću nestaje.
- Stadij oporavka najčešće uslijedi nakon dugotrajnog i upornog liječenja, ali može nastupiti i spontano. Dolazi do poboljšanja opsega kretnji u ramenu, iako 7 do 15 posto bolesnika nikad ne postigne potpun oporavak.
Dijagnoza se postavlja uobičajenim postupcima kao i kod svakog sindroma bolnog ramena o čemu smo opširnije pisali u prethodnom napisu.
Liječenje je uobičajeno za bolno rame, a od procedura fizikalne terapije vrlo dobar učinak ima udarni val. Najvažniju ulogu ima uporna, intenzivna i dugotrajna kineziterapija (medicinska gimnastika) uz nadzor fizioterapeuta i samostalno kod kuće. Obzirom da je riječ o tvrdokornoj bolesti ne treba očekivati brze rezultate. Cilj je liječenja postići maksimalno moguć opseg kretnji u ramenom zglobu.
U ovakvim slučajevima indicirana je artroskopija, kojom se osim što je najpotpunija dijagnostička metoda, može i terapijski intervenirati (artroskopsko opuštanje zglobne čahure). Ortoped artroskopičar donijeti će odluku o potrebi eventualne (pasivno pokretanje oboljelog ramenog zgloba u općoj anesteziji ) u svrhu vraćanja gibljivosti.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr